Rekultivacija deponije na Vrelima Sane – zaštita prirode ne završava proglašenjem zaštićenog područja

Kada govorimo o zaštiti rijeka u Bosni i Hercegovini i borbi protiv izgradnje malih hidroelektrana, najčešće govorimo o onome što se dešava prije i tokom izgradnje: izmijenjenim vodotocima, cijevima, branama, pristupnim putevima, sječi šume i građevinskim radovima. Mnogo rjeđe govorimo o onome što ostane nakon završetka gradnje.

A ostaju tragovi.

Jedan od njih nalazi se na području Vrela Sane, danas zaštićenom kao Spomenik prirode „Vrela Sane“. Tokom izgradnje male hidroelektrane „Medna“, prije proglašenja ovog područja zaštićenim, na prostoru nekadašnje livade formirana je deponija kamenog materijala.

Godine su prošle, status prostora se promijenio, Vrela Sane su dobila formalnu zaštitu, ali kamena površina je ostala.

Za Association GREENWAYS to nije samo pitanje izgleda jednog dijela zaštićenog područja. To je pitanje odnosa prema prirodi nakon završetka infrastrukturnih projekata, odgovornosti investitora i institucija, ali i pitanje koliko smo ozbiljni kada kažemo da želimo zaštititi naše rijeke.

Od livade do kamene deponije

Prije izvođenja radova na hidroelektrani, na ovoj lokaciji nalazila se livada. Danas je tu velika kamena površina koja svojim izgledom podsjeća na separaciju i izrazito odstupa od okolnog prirodnog ambijenta.

Problem je posebno vidljiv zbog toga što se lokacija danas nalazi unutar Spomenika prirode „Vrela Sane“.

Vrela Sane predstavljaju jedno od najznačajnijih prirodnih područja ovog dijela Bosne i Hercegovine. Sana ovdje nastaje iz nekoliko snažnih kraških izvora, u pejzažu koji čine voda, šume, livade, stijene i tradicionalni ruralni prostor.

Upravo zato velika površina nasuta kamenim materijalom nije beznačajan detalj.

Ona je vidljiv ostatak građevinskih radova koji nikada nije vraćen u stanje primjereno prostoru u kojem se nalazi.

Rekultivacija takvih površina nije pokušaj da se izbriše istorija jednog projekta. Naprotiv, riječ je o pokušaju da se popravi ono što je moguće popraviti.

Male hidroelektrane ne završavaju posljednjim građevinskim radovima

Iskustvo sa malim hidroelektranama širom Bosne i Hercegovine pokazalo je da se njihov uticaj na prirodu ne može posmatrati samo kroz objekat hidroelektrane i količinu vode koja ostaje u koritu.

Izgradnja hidroelektrane podrazumijeva mnogo širi zahvat u prostoru.

Grade se pristupni putevi, kopaju kanali, polažu cjevovodi, formiraju gradilišta, uklanja vegetacija, odlaže iskopani materijal i mijenja konfiguracija terena. Kada radovi budu završeni, sva ta mjesta moraju biti predmet sanacije i, gdje je potrebno, rekultivacije.

Upravo tu često nastaje problem.

Investicija je završena, mašine su otišle, proizvodnja električne energije je počela, a posljedice građevinskih radova ostaju lokalnoj zajednici i prirodi.

Zato borba za rijeke ne bi trebalo da prestane onog trenutka kada je hidroelektrana izgrađena.

Ako štetu više nije moguće u potpunosti spriječiti, onda je potrebno insistirati da se sanira svaki dio prostora koji se može obnoviti.

Zašto tražimo rekultivaciju deponije na Vrelima Sane?

Association GREENWAYS već duže vrijeme zagovara rješavanje problema ove deponije.

Naš stav je jednostavan: potrebno je utvrditi postojeće stanje, pregledati dokumentaciju na osnovu koje je mala hidroelektrana „Medna“ izgrađena, utvrditi obaveze investitora i pronaći stručno i zakonski prihvatljivo rješenje za ovaj prostor.

Prvi korak mora biti utvrđivanje činjenica.

Potrebno je izvršiti inspekcijski izlazak na teren i zapisnički evidentirati trenutno stanje deponije. Nakon toga treba pregledati ekološku dozvolu, relevantna rješenja i projektnu dokumentaciju MHE „Medna“ i utvrditi koje su obaveze investitora, odnosno odgovornog pravnog lica, bile predviđene u pogledu sanacije terena i rekultivacije.

Posebno je važno utvrditi da li je postojao projekat rekultivacije, šta je njime bilo predviđeno i šta je od tih aktivnosti zaista sprovedeno.

Tek nakon toga može se jasno govoriti o odgovornosti i narednim koracima.

Naš cilj nije unaprijed donositi zaključke koje treba da donesu nadležne institucije. Cilj je da se pitanje konačno otvori i riješi.

Rekultivacija kao prilika da se dio prirodnog prostora vrati

Naš prijedlog je da se najveći dio kamene površine rekultiviše i ponovo pretvori u vegetacijsku površinu.

To ne znači jednostavno prekriti kamen tankim slojem zemlje i smatrati posao završenim.

Kvalitetna rekultivacija podrazumijeva stručnu procjenu terena, odgovarajuću pripremu podloge, korištenje zemljišta i biljnih vrsta primjerenih lokalnom ekosistemu, rješavanje odvodnje i praćenje uspješnosti obnove vegetacije.

Cilj bi trebalo da bude da se prostor vremenom što bolje uklopi u okolni pejzaž i da nekadašnja livada ponovo dobije karakter prirodne ili poluprirodne vegetacijske površine.

U zaštićenom području to je posebno važno.

Zaštita prirode nije samo povlačenje granice na karti i postavljanje table sa nazivom zaštićenog područja. Ona podrazumijeva aktivno upravljanje prostorom, uklanjanje ili ublažavanje postojećih pritisaka i, gdje god je moguće, obnovu degradiranih staništa.

Upravo zbog toga rekultivaciju ove deponije vidimo kao logičan korak u daljem uređenju i zaštiti Vrela Sane.

Može li dio prostora postati uređeni parking?

Istovremeno, svjesni smo još jednog problema sa kojim se Vrela Sane suočavaju.

Broj posjetilaca raste, a sa njim raste i potreba za boljim upravljanjem posjetama.

Zbog toga smo predložili da se razmotri mogućnost da se ograničeni dio postojeće degradirane površine, ukoliko struka i nadležne institucije procijene da je to prihvatljivo, uredi kao mali parking za posjetioce.

Važno je naglasiti riječ – razmotri.

GREENWAYS ne predlaže izgradnju parkinga bez prethodne stručne procjene niti pretvaranje zaštićenog područja u turističku infrastrukturu.

Naprotiv.

Smatramo da bi eventualni parking imao smisla samo ako bi služio boljoj zaštiti prostora: da vozila budu zaustavljena na jednom jasno definisanom mjestu, a ne da se parkiraju nekontrolisano duž puteva, na livadama i drugim osjetljivim površinama.

Položaj, veličinu, kapacitet i način uređenja takvog prostora trebalo bi definisati u saradnji sa Republičkim zavodom za zaštitu kulturno-istorijskog i prirodnog nasljeđa, upravljačem zaštićenog područja i drugim nadležnim institucijama.

Ako se utvrdi da parking nije u skladu sa režimom zaštite, onda ga ne treba graditi.

Ali to ni na koji način ne bi trebalo da zaustavi rekultivaciju ostatka deponije.

Rekultivacija degradiranog prostora mora se posmatrati kao zasebna obaveza.

Zaštićeno područje mora biti više od statusa na papiru

Spomenik prirode „Vrela Sane“ proglašen je zaštićenim područjem nakon što je predmetna deponija već nastala.

To, međutim, ne znači da postojeće posljedice ranijih zahvata treba jednostavno prihvatiti kao trajno stanje.

Upravo suprotno.

Proglašenje zaštite trebalo bi da bude početak ozbiljnijeg odnosa prema prostoru.

Ako unutar granica zaštićenog područja postoje degradirane površine koje je moguće sanirati, potrebno je napraviti plan njihove obnove.

To je jedan od osnovnih principa savremene zaštite prirode: nije dovoljno samo sačuvati ono što još nije uništeno, već je potrebno obnavljati ono što se može obnoviti.

Na Vrelima Sane za to postoji jasna prilika.

Od nadležnih institucija tražimo konkretne korake

Zbog toga smo se obratili nadležnim institucijama sa zahtjevom da se problem deponije konačno sistemski razmotri.

Tražimo inspekcijski izlazak i zapisničko utvrđivanje stanja na terenu.

Tražimo pregled ekološke dozvole, relevantnih rješenja i projektne dokumentacije MHE „Medna“, kako bi se jasno utvrdile obaveze investitora ili drugog odgovornog pravnog lica u vezi sa sanacijom i rekultivacijom prostora.

Tražimo provjeru da li postoji projekat rekultivacije i šta je do sada urađeno.

Ukoliko nadzor pokaže da postoje neizvršene obaveze, očekujemo da se od odgovornog subjekta zahtijeva priprema potrebne dokumentacije i sprovođenje sanacije i rekultivacije, uz jasno određene rokove i kontrolu izvršenja.

Takođe smatramo da bi najbolje rješenje bilo organizovanje zajedničkog terenskog obilaska predstavnika Ministarstva, Zavoda, upravljača zaštićenog područja, investitora i Association GREENWAYS.

Na terenu se mnoge stvari vide jasnije nego iz kancelarije.

Borba protiv malih hidroelektrana je i borba za odgovornost

Tokom prethodnih godina građani, ekološka udruženja i lokalne zajednice širom Bosne i Hercegovine vodili su brojne borbe protiv izgradnje malih hidroelektrana.

Te borbe nisu bile borbe protiv proizvodnje energije.

Bile su i ostale borbe protiv načina na koji se prirodni resursi koriste kada je korist uskog kruga ljudi veća od koristi koju ima lokalna zajednica, a ekološka cijena ostaje svima nama.

Rijeka nije samo određena količina vode koja se može provesti kroz turbinu.

Rijeka je ekosistem.

Ona je stanište, pejzaž, izvor vode, prostor za život, turizam, poljoprivredu, rekreaciju i identitet lokalne zajednice.

Isto tako, odgovornost investitora ne može prestati onog trenutka kada građevinske mašine napuste gradilište.

Ako je tokom izgradnje korištena livada, napravljen put, odlagan kamen ili izmijenjen teren, onda pitanje sanacije tog prostora mora biti sastavni dio cijelog projekta.

Bez toga trošak investicije zapravo nije nestao – samo je prebačen na prirodu i lokalnu zajednicu.

Sana zaslužuje više

Vrela Sane su danas jedno od mjesta na kojima možemo pokazati da zaštita prirode može značiti nešto konkretno.

Ne možemo vratiti vrijeme prije svih zahvata na ovom prostoru.

Možemo, međutim, odlučiti šta ćemo uraditi sa posljedicama koje su ostale.

Možemo ostaviti kamenu deponiju da još godinama bude dio pejzaža zaštićenog područja.

A možemo utvrditi odgovornost, pripremiti kvalitetan projekat rekultivacije i vratiti najveći dio tog prostora prirodi.

Za Association GREENWAYS izbor je jasan.

Zaštita rijeka ne završava proglašenjem zaštićenog područja. Ne završava ni završetkom protesta protiv neke hidroelektrane, niti posljednjim danom građevinskih radova.

Zaštita prirode je dug proces koji podrazumijeva praćenje, odgovornost, obnovu degradiranih prostora i stalno insistiranje da zakoni i uslovi zaštite ne ostanu samo slovo na papiru.

Zato ćemo nastaviti da tražimo rekultivaciju deponije na području Vrela Sane.

Ne zato što vjerujemo da će jedna obnovljena livada riješiti sve probleme koje su male hidroelektrane ostavile iza sebe.

Nego zato što od nečega treba početi.

Ako je prirodi moguće vratiti makar dio prostora koji joj je oduzet, onda ne postoji dobar razlog da to ne uradimo.